I ove godine je naša crkva sv. Vinka u Sarajevu bila otvorena svima koji štuju ovog velikog sveca i rado dolaze u ovaj hram pronaći mir utječući se njegovu zagovoru.
Više odbačeni trebaju više naše ljubavi - tako je vlč. Mirko Ivkić pozdravio sve nazočne prvog dana trodnevnice, te o. Matu Anića zamolio da započne misno slavlje. Po zagovoru sv. Vinka izbacimo iz srca sve što zastire pogled na Boga, molio je propovjednik, te naglasio kako je sv. Vinko baš iz te zagledanosti u Boga promatrao svoje vrijeme. Tražio je način kako započeti da započeto traje, da bude planski, da ostane...
Sv. Vinko bio je poseban, bio je znak svoga vremena, ma čak i ispred svoga vremena, nije se dao staviti u okvire. U dubljem poniranju pred Presvetim uspio je neraskidivo povezati ruke bogatih i siromašnih; ruke koje daju materijalna dobra i ruke koje rade. A gdje je drugi u mom životu? U kojoj mjeri smo slični sv. Vinku zagledanom u Isusa? On je bio autentičan, a kad si autentičan tad si nezamjenjiv. U nas se danas uvukla neka blokada "ne možemo"! Klečanje pred Presvetim oblikuje moju osobu. Postajem slična Isusu koji je uvijek promatrao i vidio potrebu drugoga. Imaj hrabrosti izaći iz svojih okvira, svoje komotnosti, s pogledom u budućnost. Kleči pred Isusom, tad ćeš moći klečati pred siromahom.
Kome danas prići? Ova crkva je na odličnoj lokaciji u Sarajevu - što bi sv. Vinko danas tu radio? Ne pređimo olako preko ovog pitanja. Što je ono više što još mogu učiniti, i kako? Neka nas zapljusne ovo pitanje.
Drugi dan trodnevnice misno slavlje predvodio je mons. Ivo Tomašević u zajedništvu vlč. Mirka Ivkić. Na samom početku pozvao nas je da se pokajemo za prepreke koje su stajale na putu ljubavi, a onda je u propovijedi lomio Božju Riječ koja nas štiti, u koju se uzdamo. U snazi sjemena te Riječi Isus šalje apostole s oskudnim potrebštinama. No, ukoliko to sjeme urodi plodom ništa im neće nedostajati. Dobivat će od onih u čijim je srcima zapaljena vatra Riječi Božje. Molimo da po zagovoru sv. Vinka Božja Riječ jače zakuca na naše srce.
Treći dan trodnevnice misno slavlje predvodio je fra Danijel Rajić, župnik iz Dobrinje a pjesmom ga je pratio župni bend El šadaj. I fra Danijel je poslao snažnu poruku: neka nam dani ne prođu bez ljubavi, neka naš život bude zanimljiv svijetu te budemo put do Boga po zagovoru sv. Vinka.
Ako bi nas Isus večeras u ovoj crkvi upitao: tko sam ja za tebe?, koji bi odgovor dali? Sv. Vinko bio je apostol življenog evanđelja za bolesne u srcu i tijelu, pođimo za njim. U dilemama pitajmo Isusa: što bi Ti sad učinio!
Nema stajanja, iskoračimo ostavljajući svoje ambicije, u potpunom predanju Isusu.
Na samu svetkovinu sv. Vinka misno slavlje predslavio je fra Antonio Baketarić uz koncelebraciju osam svećenika. Ljubav prema potrebnima je pečat odabranja. Ljubimo Boga radom svojih ruku i u znoju svoga lica, zar to nije Euharistija! Kroz povijest odzvanja lik sv. Vinka kao simbol milosrđa. Živio je evanđelje idući na margine društva, a upravo je milosrđe srž kršćanstva. Trebamo zaroniti u zdenac Božje ljubavi, poput samaritanca, koji je po našim kriterijima poganin. Nitko nije toliko bogat, da ne bi mogao nešto primiti, i nitko toliko siromašan, da ne bi mogao nešto od svoga darovati. Više o proslavi pročitaj ovdje.
s. Margareta Brnada
コメント