Svečano misno slavlje u žepačkoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga, uz suslavlje župnika vlč. Predraga Stojčevića, braće slezijanaca i drugih svećenika okolnih župa, predslavio je msgr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski.
Bogatstvo zajedništva ogledalo se u trima granama Vinkovske obitelji. Bile su u zajedništvu s nama Marijine sestre od Čudotvorne Medaljice, Udruga sv. Vinka, Marijanska vinkovska mladež BiH te puk Gospodnji.
Biskup je u propovijedi istaknuo, Crkvenu i svjetsku veličinu sv. Vinka, koji je bio kadar u djelo provesti ono što je Krist naučavao kao srž Kraljevstva Božjega, ljubav prema čovjeku-siromahu. Vinko je izvodio ta čudesna djela... ma zapravo Bog ih je izvodio u čovjeku i po čovjeku. Bog izabire ono što je u ljudskim očima siromašno, slabo, nejako da bi pokazao, gdje je On, Bog na djelu, djelo može prerasti u ljudsko i božansko, od siromašnog i bogatog. Kad se sve preda u ruke Božje sve postaje božanski veliko, božanski sigurno.
Da...to je sv. Vinko. Sve je predao u ruke Božje i postao bogat za siromahe. Brinuo se za one za koje se nitko ne brine, za sve one koji su odbačeni, za sve one koji su trebali milosrđe i za sve one koji su na rubu društva. Danas u svijetu, duhovni nasljednici sv. Vinka svjedoče da su njegovi plodovi zapravo plodovi Božje misije. Milosrđe je oznaka, vrlina svakoga vjernika jer je to središnja oznaka Božjeg bića. Bog je ljubav, a ljubav je milosna, ona razumije, ona se uživljava, ona želi pomoći tamo gdje je patnja, tamo gdje je nesreća, tamo gdje je siromaštvo. Ona želi poteškoću pretvoriti u lakoću življenja po milosrdnoj ljubavi. Svaki put kada slavimo svece mi slavimo Boga.
I završio je, otac biskup, ''Čovječe, tvoj izvor je Bog. I kad je teško, i kad se ruše ideali, i... isplati se, po primjeru ovoga velikog sveca, imati srce za drugoga, jer Bog ga ima za nas."
s. M. Blanka Jeličić
コメント