Među 120 konferencija sv. Vinka, koje su nama sestrama hrvatskog govornog područja dostupne, nalazimo tri konferencije koje govore o duhu Družbe. Održane su u veljači 1653. godine. Sv. Vinko je održavao tjedne sastanke/konferencije sa sestrama i poticao je sestre da budu vjerne tim sastancima. To nisu bili svečevi monolozi, nego uvijek razgovor sa sestrama u kojem je sv. Vinko poučavao, a onda sestre pitao i davao im priliku postavljati pitanja.

Na samom početku konferencije 2. veljače 1653. godine sv. Vinko je naglasio "da Bog svakoj družbi, što ju je oblikovao za svoju službu, daje poseban duh, ugled i krepost koja odgovara tom duhu. To je duša družbe, ono što je oživljuje... Kada je Bog utemeljio Družbu Kćeri kršćanske ljubavi dao joj je i zaseban duh. Duh oživljuje tijelo. Kćeri kršćanske ljubavi moraju znati u čemu je taj duh, kao što čovjek koji putuje mora poznavati put da bi stigao do mjesta kamo želi ići." (S. 142) Osnivajući Družbu Kćeri kršćanske ljubavi sv. Vinko donosi  redovništvu Crkve jednu potpuno novu dimenziju. Sestre po prvi put u povijesti napuštaju klauzuru i odlaze na ulice tražeći one kojima je pomoć potrebna. Takva promjena bila je nužna, ali je zahtijevala hrabrost koju je sv. Vinko u sebi nosio i smatrao važnim prenijeti ju svojim sestrama. "Obećale ste da ćete ga ljubiti i služiti mu u osobi siromaha te svih onih koji su potrebni vaše pomoći u tjelesnom i duhovnom pogledu. Posvetile ste se Bogu s namjerom da ćete služiti siromasima u njihovim kućama i gdje god bude potrebno; poučavati siromašne djevojke, djecu i uglavnom sve koje vam pošalje božanska Providnost... Kći kršćanske ljubavi ne smije se brinuti samo za tijelo jadnih bolesnika. Za razliku od premnogih drugih ona mora i poučavati siromahe... Usto vi ih tražite po njihovim kućama što druge sestre ne čine. Toga nije do sad bilo, jer ostale sestre primaju samo što im Bog pošalje. Vi dakle nosite siromašnim bolesnicima dvije vrste mesa: za tijelo i duh. To znači: morate im reći pet - šest misli iz svojeg razmatranja. Treba ih oduševiti za njihove kršćanske dužnosti i potaknuti ih na strpljivost u bolesti. Bog je to vama pridržao. Ni crkvena ni svjetovna povijest ne spominju da se ikada činilo što vi činite. Izuzmimo samo Gospodina. Stoga imate mnogo razloga poniziti se. Gospodinu su donosili bolesnike da ih iscijeli, npr. onog uzetog što su ga kroz otvor na krovu spustili u kuću. Nije li to ono što vi činite po bolnicama? Ah, sestre, od pamtivijeka ste bile određene da služite siromasima onako kako im je služio Gospodin. Jest, Spasitelju, čekao si do ovog časa da osnuješ Družbu koja nastavlja što si ti započeo. Nadalje je svrha vaše Družbe, drage sestre, da obučavate školsku djecu u strahu i ljubavi Božjoj. To vam je zajedničko sa sestrama uršulinkama. No budući da su njihove škole velike i bogate, to ih siromašni ne mogu pohađati i zato se utječu vama." (S. 147 - 149) Nastojeći naglasiti važnost poznavanja duha družbe kojoj sestra pristupa sv. Vinko, je u svom izlaganju rekao: "Kad bi Kćeri kršćanske ljubavi znale kakve naume ima Bog s njima i koliko želi da ga one proslave, smatrale bi se sretnijima i svoje zvanje uzvišenijim od onoga klauzurnih redovnica. Ne velim da se ne smatrate manjima od njih. Ali ja ne znam redovničke zajednice koja bi bila Crkvi korisnija od Kćeri kršćanske ljubavi ako ove ispravno shvate svoj duh služenja siromasima." (S. 143) "Ponavljam još jedanput, sestre:", kaže sv. Vinko, "duh je vaše Družbe u ljubavi za Gospodina, u ljubavi za siromahe, u međusobnoj ljubavi, poniznosti i prostodušnosti. Kada Kćeri kršćanske ljubavi ne bi imale tih kreposti bilo bi bolje da ih nema." (S. 150.)

Imaju li sestre pravog duha kojeg Bog hoće da imaju vidi se na temelju triju oznaka a to su: strpljivost u patnjama po uzoru na Gospodina Isusa, posluh poglavarima te vršenje pravila. "Sve tri oznake treba vršiti, želimo li nasljedovati Gospodina Isusa. Ne bi bilo dovoljno samo služiti siromasima, već se morate strpljivo podnositi i popuštati jedna drugoj... Dvije kćeri kršćanske ljubavi žive zajedno. Bile ne znam kako kreposne, neće vazda biti jednako raspoložene, a ipak se moraju slagati i srdačno ljubiti. Dok jedna bude žalosna, druga će biti vesela. Jedna zadovoljna, druga nezadovoljna. Ako pripazite malo na to, vidjet ćete da nismo ni jednu uru jednako raspoloženi. I što nam je u tom slučaju činiti, drage sestre? Podnositi jedni druge i vježbati se u kreposti popustljivosti koja nam je svima toliko potrebna." (S. 144-145) Sestre koje se trude odgajati taj duh u sebi mogu živjeti duh Družbe.

s. M. Kataina Dunđer

(Citati iz: KONFERENCIJE SVETOG VINKA PAULSKOGA za Kćeri kršćanske ljubavi 31. - 60.; Prema francuskom izdanju Petra Coste-a, C.M., Zagreb 1974.)